Zašto se Dylan Dog uvijek isto odijeva? Tajna crvene košulje

Crna jakna, crvena košulja, traperice i Clarksice: tih nekoliko elemenata dovoljno je za prepoznavanje Dylana Doga. Njegova je garderoba postala dio identiteta lika. No iza te odjevne kombinacije krije se objašnjenje koje se tiče prošlosti Istraživača noćnih mora.

Narativni odgovor stiže u broju 200, „Il numero duecento”, koji je napisala Paola Barbato, a nacrtao Bruno Brindisi. Strip, objavljen 2003. godine, vraća se na događaje koji su Dylana pretvorili u čovjeka kakvog poznajemo i daje precizno značenje njegovom odijevanju.

Središnja točka je sjećanje na Lillie Connolly, ljubav koja je duboko obilježila njegov život. Nakon Lillieine smrti, Dylan odlučuje zadržati taj način odijevanja kao osobni oblik suočavanja s tugom. U 200. broju vidimo ga kako kupuje dvanaest identičnih kompleta: ponavljanje istih komada odjeće postaje način da se sjećanje zadrži blizu.

Ta se crvena košulja stoga može čitati kao mali djelić prošlosti koji Dylan nosi sa sobom tijekom svake nove istrage. To je ključ za tumačenje koji naizgled običan detalj čini melankoličnijim: čitatelj prepoznaje poznatu figuru, dok lik nastavlja živjeti s gubitkom.

Tu je zatim priča o njegovu grafičkom stvaranju. Claudio Villa ispričao je u intervjuu objavljenom za Bonelli da je upravo Tiziano Sclavi predložio lice Ruperta Everetta iz filma Another Country kao model, tražeći da ga se učini izduženijim i grubljim. To je svjedočanstvo o nastanku Dylanova izgleda, dok se objašnjenje garderobe razvija kroz njegove pustolovine.

Na vizualnoj razini, jaknu i košulju možemo smatrati svojevrsnim potpisom: pomažu da se Dylan odmah prepozna čak i kada se mijenja ruka crtača. Na razini priče, ta odjeća čuva jednu ranu. Zato bi vam sljedeći put, kada otvorite njegov strip, ta crvena košulja mogla djelovati manje podrazumijevajućom.